get over it

15.06.2008., nedjelja

Bit će ovo malo kraći post..

Hehe.. fkt nije dobro pisat duge postove.. jednostavno se izgubim u njima.. onak.. neznam zkj.. al ok.. Ugl, moram napisat par riječi.. iako neznam o čem.. jer svi ovi ljudi oko mene nisu zaslužili mjesto u mom postu.. al hebi ih sada... Ugl, dopisujem se ja jučer s frendom.. u posljednje vrijeme se manje svađamo i napokon mi je počeo vjerovat.. barem se nadam.. Mislim, nakon 7 mjeseci, i mačka bi mi počela vjerovat.. al ok.. vrijedilo je čekat.. jučer mi je napoko sendao sliku koju želim već duže vrijeme.. al onak, fkt sam htjela imat tu sliku.. bez posebnog razloga.. sam da znam da mi on vjeruje i da mi oprosti sve i uspije mi sendat sliku.. i napokon se ostavrilo.. hvali ti na tome, mali.. e al onda, trebamo se mi nać.. i ja sam bila sama doma.. i javi mi on da nema kak doć.. a iss.. ubija me.. i onda se do 9 dogovaramo i na kraju sve propadne.. al ok.. nać ćemo se kao danas.. i on se danas ne javi.. nisam znala dal da vrištim il plačem?! hehe, al izabrala sam ovo prvo.. i fora je u tome kaj sam i danas sama doma.. a njeg nema.. brijem da je u Zg-u.. Uostalno, nije to ni bitno.. jbg.. sad idem u Kž da vidim šta ima.. pa s frendicama na sok.. pa sladoled.. pa neko sranje napravimo.. pa još odemo na turnir da vidimo jel naši dečki gube.. možda bude čak i dorro..
- 14:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.05.2008., utorak

Jednom dođu i bolji dani..

Naravski, ne uvik.. i ne svima.. možda čak ni nama.. al jbg.. Danas došla ja kod frendova u Zg, i onak.. trebamo se nać na Zrinjevcu, al ono.. ajmo ipak do trga.. A budući da sam ja po navici kasnila, čekali oni mene tamo.. I kad su me vidili, počeli oni vikat kao di si carice, pa ti si živa.. Prvo me bilo sram jer su nas ljudi malo zbunjeno gledali.. mislim ,ne samo zbunjeno.. neki pogled sličan onome kad ja gledam svoju dragu frendicu kako zaključuje da planina ispred nas nije Sljeme već Velebit.. Mislim, Zagreb i Velebit??! Jea, right.. Ugl, idmeo mi dalje šetat.. i tamo djeca iz osnovne škole.. vrućina ih ubija.. isto ko i mene.. I sjede oni na klupama, a sunce prži u njih.. A neka mala, slatka curica.. onak, baš slatka.. sjedi kraj njih na pločniku.. jer više nije bilo mjesta na klupi.. kao da se nisu mogli pomaknut.. i ja nešt bzvz gledam u nju, i ona se meni onak slatko nasmije.. U tom trenutku sam osjetila onak neku toplinu oko srca.. Možda zapravo nije u životu bitno dobit dobru ocijenu, imat dečka koji će te voljet odavde pa do neba.. već tako male i glupe stvari mogu izmamit osmijeh na tvom licu.. Iako, ja sam uvik nasmijana.. i sretna zbog drugačijih stvari.. nije to uvik to.. Danas sjedim na stanici dok sam išla iz škole.. i frendica kraj mene.. i pričamo mi nešt o poskupljenju goriva i takvim stvarima.. Pokušavam joj objasnit kak jedna Njemačka može dozvolit poskupljenje goriva iz jednostavnog razloga šta oni imaju puuno veća primanja nego naši ljudi.. jednostavno je tak.. sasvim je drugačiji način života i prihoda u obitelji... Čitala sam kako će u srpnju i stuja poskupit za 20%.. Ne kužim kaj naši ljudi misle time postić??! Ne vidim budućnost za sebe u tome.. al jbg.. idemo dolje.. lol.. Ugl, tak ja pričala s frendicom i ona došla na temu kak netko ko ima BMW-a može vozit na benzin, al netko ko nema BMW-a može jedino vozit na ložu.. Mislim, ljudi nemaju novaca- to su činjenice.. al kad ih jednom zaustave i oderu im neku kaznu, onda će se pitat zašt su se vozili relacijama koje stvarno nisu trebali imat, a nisu kupovali benzin.. nema logike.. baš nikakve.. i tu smo se opet posvađale.. Onda je počela opet pričat o svom dragom dobrom dečku, savršenom.. a meni kosa počela brže rast.. Ajde, da ja njega ne poznam i sve to.. možda bi joj ta sranja i provjerovala, al ovak.. daj molim te, pričaj to kad mene ne bude.. i zato ja volim bit izvan tih krugova.. sama.. po mogućnosti s frendom.. kojeg ona, doduše, ne podnosi.. jer bez obzira kaj je on nekad stavrno kreten, ja znam da nisam ni ja svetica.. i neznam kolko puta smo se već svađali zbog moje greške.. i zato ga ja razumijem.. i volim provodit vrijeme s njim.. onakva kakva jesam.. Jendostavno ne želim da mi neko svaki dan priča kak uopće ne želi komentirat moju osobnost jer me više ne poznaju.. jer ja stalno nešt mijenjam.. i ja njih ne volim i ja sam za sve kriva.. A jadna Dixi je skoro dobila batina zato šta mi je best frendica.. Jel to normalno??! Mislim, znamo se duugo vremena i totalno smo slične.. i možemo se zahebavat sa svima kad god treba.. bez obzira kaj nam možda u tom trenutno nije do tog.. Al zašt bi drugi ispaštali zbog nas?! Ne želim da se netko miješa u moje probleme i u moj život.. sama gradim neke "kućice" za koje ni sama nisam ziher kolko će dugo opstat.. i znam da ću ih sama jednom srušit.. i znam da ću tad sama patit.. zato ću se sama i veselit.. Ima dana kad me lice boli od smijanja.. a ima dana kad me oči bole od suza.. iako su ti rijetki jer ja kad sam nesretna i totalno sjebana, ne plačem.. samo sam mrtva- ozbiljna.. AL zato sutra očekujem jedan jako dobar dan.. možda se zalomi.. a možda i ne.. neznam.. al trebo bi bit.. Al to ne znači da ću ja nešt promijenit.. neke navike ne možeš promijenit.. one su najiskrenije...
- 19:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.05.2008., petak

Opet se sve ponavlja...

DA, tako je.. sve se ponavlja.. još jedan produžen vikend.. i ja bi kao trebala odmarat.. i zabavljat se.. al ne mogu.. jednostvano ne mogu.. Tolko sam razočarana, povrijeđena, bezvoljna.. Mislim, strašno je to jer sam odbila 4 frendice koje su mislile doć k meni da malo slavimo.. i tračamo.. zahebavamo se.. kartamo.. i te ostale gluposti.. al samo sam htila bit sama.. da me nitko ništa ne pita.. kao da me nema.. nisam tu.. i sad se osjećam malo bolje.. al čisto malo bolje.. da ne budem totalno depresivna, mrzovoljna, i ljuta na cijeli svijet.. A zapravo, živciraju me svi moji potencijalni frendovi. .Mislim, danas su uz mene, sutra nisu.. a svaki dan me obasipaju svojim problemima.. ja volim samo svoje prave frendice i frendove.. iako nisam ziher da su mi i oni pravi frendovi. .al tražim nekog tko je isti kao i ja.. onak, totalno.. ista razmišljanja, stavovi, odabir glazbe.. bez pretvaranja.. glumatanja.. laganja.. i ostalih sranaj.. Dosta mi je toga.. ne mogu to više.. Već neko vrijeme mijenjam raspoloženje onak kak vjetar puše.. prije nisam bila takva.. al to mi radi moja okolina.. jednostavno me prisiljavaju na to.. iako ja to ne želim, ne mogu se oduprijet tome.. U stalnoj sam potrazi za nečim novim, nekim novim.. ne znam ni sama.. al znam da želim odlazak iz ove ludnice.. previše sam osjetljiva na neke stvari.. A to šta moja draga, nekad najbolja frendica, misli da je on glup i da nije za mene.. i da se grozno odijeva, i da ga ona više ne prepoznaje.. ne može to govorit preda mnom.. ne mogu ju slušat.. jer ja ga volim takvog kakav je.. bez predrasuda.. i onda ona očekuje da i dalje budemo dobre.. nema šanse.. no way.. Sad mi fali on.. najviše od svih ma fali samo on.. htila bi da se sad kraj mene.. i da mi šalje sve one lažne poruke koje imaju previše smisla.. al samo da je on tu.. previše mi znači da bi sve prekinula zbog nekog kome uopće nije stalo.. ni do mene, ni do njega.. On mi je kao svjetlo na kraju tunela.. iako ga nekad želim mrzit i zaboravit sve.. al ne mogu.. ne može ni on.. i zato je toliko teško.. sve nas razdvaja... a ništa ne spaja.. i neznam kaj je krenulo po zlu.. al ne znam kolko ću se još odupirat tome.. znam da ga želim kraj sebe, al on se ne javlja.. iako ja svaki dan čekam njegovu poruku.. al ne mogu mu prva poslat poruku.. teško mi je uspavat ponos.. nisam ja neka lutka.. SAd samo želim otić na igralište, radit ono što volim, i bit s ljudima koje ja volim i koji vole mene.. takvu kakva jesam... bez cenzure..
- 20:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.05.2008., srijeda

I ewo opet sam sama.. po ko zna koji put.. sjedim tu i... i ... i slušam Avril.. Da, ja slušam Avril Lavigne.. Mislim, nije to čudno baš jer sam ju i prije slušala.. Al, brijem da je došlo do nekih naglih promjena.. J Ugl, kod mene se baš ništ ne mijenja.. ko da mi je nebo poslalo najgore.. Al nea veze, idemo dalje.. Jea, right.. pričaj mi o tome.. So much for my happy ending.. samo sam želila da me ne ostavi samu.. nisam željela ostat sama.. i do danas sam se još uvik nadala.. i možda čak još uvik u meni postoji neka „igla“ nade.. J Neznam... možda.. al brijem da više neće moći.. ne ove noći.. ni prije ponoći.. J They don't know me.. Zabrijala sam da je sve to samo prolazna smetnja.. Al... hmm.. prošla su 3 puna tjedna... kako mu ni glasa nisam čula.. Niti pročitala ijednu lažnu poruku.. Ma kolko te sve poruke bile lažne, volila sam ih vidit na svom mobu.. Osjećala sam se tak visoko.. A zapravo sam bila vrlo nisko.. Nisam znala di sam, na čem sam... a još manje s kim sam.. Onda sam skontala da sam s kretenom.. Zbog njeg sam propustila 2 i pol godine divnog života.. Jejj, kod mene je uvik bilo divno.. i kad nije bilo po mojim pravilima.. J Al svejedno sam uživala u tim godinama.. i onda je jedne noći samo sve nestalo.. jednostavno se ugasilo poput svjetla.. ostala sam samo ja.. zvijezda u tami.. a onda su moje suze ugasile moj sjaj.. Ne znam zašt.. Mislila sam da to ne plačem ja.. da je to zbog vjetra.. možda dima.. il samo jakog svjetla.. al ne, nije bilo svjetla.. To su bile suze u mojim očima.. a ja sam željela u tom trenutku da to budu samo kapi kiše.. i da se svjetlo ne vraća više.. Al ipak, vratilo se.. A to je, kad razmislim, budimo realni, dobro.. Mislim, svjetlo je dobro... Zašt komplicirat??! Za sve sam sama kriva.. ta ljubav nije mi bila suđena.. i sad sporim koracima idem dalje.. teško vučem noge.. rijetkost je da ih podignem sa zemlje.. samo u izuzetnim trenucima.. I tak se vučem.. kao hodam.. Al to se giba samo moje tijelo.. A gdje je nestalo srce??! Čujem da kuca s vremena na vrijeme.. po potrebi.. A zapravo je još uvik zarobljeno kod njega.. nije mi ga vratio.. i sad se pitam oče li mi ga ikad vratit??! Previše je to pitanja za mene.. a ja ni na jedno od njih ne znam odgovor.. Ne znam čak ni oču li ikad znat bilo koji od tih odgovora.. Ne želim bit isfrustirana.. ni činit stvari kompliciranima.. Zašt?' Više ništa ionako nema smisla.. Možda samo s vremena na vrijeme osjetim nešt šta mi daje snagu.. i neki poticaj za nastavkom života.. mog života.. divljeg i brutalnog.. J Toplinu u duši osjećam samo kad podsvjesno čujem udaranje lopte.. Il vidim nekog da igra nogomet.. I onda živim za subotu da i ja igram. .napokon da odigram jedino što znam.. nogomet.. Brijem da je to jedino šta ću uvik znat igrat... Drugo sve većinom igra mene.. Neznam zašt još uvik dozvoljavam to.. ne želim to.. al jbg, pređem preko svega.. jer ničeg više u meni nema.. J jea, right.. Jesam li što pogrešno učinila il rekla?! Nisam bila kriva.. nisam ni bila svjesna tog.. Al nikad neću krivit sebe za to.. Krivit ću se jedino zato šta sam vjerovala da može bit nešt od nas.. i za to što sam mislila da je on jedino što ću ikad znat.. i što je bio jedino što želim..Trebali smo bit, al izgubili smo se.. Sve uspomene nek budu dalje od mene.. jer on se cijelo vrijeme pretvarao.. toliko o mom sretnom završetku... Al drago mi je da je bio tamo i pretvarao se da mu je stalo i učinio da mislim da sam jedina..lijepo je znati što smo imali.. A onda je na kraju gledao kako padam.. Zapravo, pustio me da padnem.. al nije gledo kak padam.. Al dozvolio me da sama skužim da je gotovo.. Al jbg, završilo bi prije il kasnije.. Drago mi je što je bilo.. i dobro je da je prestalo.. jer ipak, da smo ostali duže samo bi više bolilo.. Hehe, držim se ja one što prije to bolje.. J Odlučila sam kosu puštat za njim.. nek raste... Ništa više nije tajna... sve je samo pokrila zelena trava.. ona proljetna.. brže raste.. i nek samo i ona raste.. to je dobro.. prije će nestat naši tragovi.. staro mjesto će samo ostat okupljalište za moje frendove.. a nas kao da nikad nije ni bilo tu.. AL zamjeram mu samo to što me motao oko malog prsta.. jer je mogo on to i puno bolje.. Jbg, kam je mislio??! Mislim D...... Imam feeling da mi naglo pada koncentracija.. Mislim, nije da se čudim.. dok spavam osjećam se bolje.. na ništa ne mislim.. dok mi slučajno on ne uđe u san.. Al ove noći neće do tog doći.. J
- 16:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.05.2008., nedjelja

Samo sjećanja il ipak ne??

Još jedno nedjeljno poslijepodne.. Onak, ko davne 2005. kad je i on bio kraj mene.. Tog dana se sjetim uvik kad se posvađam s frendom.. mislim, malo boljim frendom.. Danas me frendica na to sjetila.. Ugl, moje omiljeno igralište, on i ja.. i tak je sve počelo.. i do sad nije prestalo.. Mislim, nismo zajedno, sam frendovi s povlasticama.. al ono, on je tu kad mi treba neko tko nije 24 sata na dan uz mene.. SAm je on u mom životu vrijedan da pustim suzu iz oka!.. (?) U četvrtak smo se opet svađali.. znam da sam ja bila kriva.. jednostvano nisam htila shvatit.. Al dorro, proradio mi mozak.. ne baš na vrijeme.. Al preživili smo i to.. Drago mi je što je on tolko dobar da svaki moj glupi ispad oprosti i da mi još jednu šansu.. Iako znam da sam pretjerala i da sam ga milju puta tražila još jednu šansu.. I can't help by my self.. Opet mi je dao tu šansu.. Samo ponekad neznam kaj da mislim.. Nisam ziher šta će bit kad se opet posvađamo.. Predbacivat će mi sve ono šta sam rekla.. Možda nije oprostio, a zaboravit znam da neće.. Isto kak nije zaboravio ono kad sam mu prijetila.. znam da nisam tad tak mislila.. al on ne može preć preko tog.. i jbg.. al kužim ga.. Al ostalo je nešt kaj mi stvarno nije jasno.. I znam da to nikad neću saznat.. Onak u svađi mi je spomenuo dvije cure koje su mu nešt rekle.. kaj sam ja pričala.. Mislim, za jednu znam šta mu je mogla reć.. al za ovu drugu fkt ne znam... jer pred njom sam se izvlačila na sve moguće načine samo da ona ne poveže nas dvoje.. I jbg, opet sam kriva.. Al stvarno ne znam o čem se radi.. I to će me mučit jer će mi uvik predbacivat to.. A ja ne znam kaj točno.. hm.. Zašto??! Al nije to valda tolko grozno.. dosta vremena je prošlo od tog.. Najviše boli kad on kaže da mu ja nisam prava frendica.. onak, izvučeno iz konteksta.. il kad je pričam da njemu nije stalo do mene, a on na to ne reagira.. Jbg, tvrdoglava ja, tvrdoglav on.. Iako znam, zapravo mislim, da mu je stalo do mene.. i nadam se da se ne varam.. Iako ponekad mislim da je sve u vezi s njim laž i svaka njegova poruka zvuči kao laž, on me razuvjeri.. nekak... dovoljno je da kaže neki opravdani razlog.. koji stvarno ima smisla.. Borim se s time da vratim njegovo povjerenje isto tak kak mu pokušavam sve vjerovat.. Izgubim povjerenje u njega, i onda on izgubi povjerenje u mene.. i ja ga ne mogu vratit.. i onda tek skontam zašt je tolko teško nekom ponovo vjerovat.. Al ja se trudit, pokušavam mu vjerovat.. i onda se bojim da on to ne radi.. A sve bi dala sam da mi on opet vjeruje ko i prije.. No, nisam ziher da ću taj dan dočekat.. maybe jednom.. slučajno.. on mi stvarno puno znači, cijenim ga kao osobu.. ne želim ga nikad izgubit.. i iako je on reko da ga neću izgubit, da pričam gluposti.. bojim se.. bojim se da ću ga jednom izgubit i da će samo nestat sve šta samo imali.. A možda samo ja umišljam.. (??)..
- 13:07 - Komentari (16) - Isprintaj - #

30.04.2008., srijeda

Owo je jedna priča.. iznošenje osjećaja..

Ništa nije sveto.. sve je to bruto i neto.... Upravo sam slušala tu pjesmu.. Nije baš da me takve stvari privlače.. al ova pjesma ima neke stihove koji su mi se urezali negdi duboko u meni i eto.. nek budu, nije da mi smetaju.. J Počelo me laganini živcirat ovo ispravljanje mojih riječi.. pa hallo?? Kaj ću ja pisat novi pravopis?? Mislim, to već postaje komično.. Iako u posljednje vrijeme moj život nije nimalo komičan.. hmm… kaj to uopće znači??! Oke, i prije sam znala da se družim s debilima i kretenima, i sa svim osobama koje nisu nimalo dobro društvo za mene.. Al jbg, uvik sam bila tvrdoglava.. I uvik mi se ta tvrdoglavost obijala o glavu.. i uvik sam ponovo išla dalje.. uvik idem dalje.. i većinom se zaje.. Mislim, brutalno je to kaj zaje.. samu sebe.. A ono, nema razloga.. I onda plačem, kao da se kajem… I počinjem da molim, a srce se predaje.. Tolko dugo sam opraštala, i samo bi ga svojim zvala… A sad nek ide, ne želim patit.. Zapravo, ne želim da moj ponos, koji mi je na prvom mjestu, pati zbog mojih propuštenih prilika i nedovršenih rečenica… Oduvik mi se život mijenjo preko noći.. Mislim, briga me, nek se mjena.. Onak kak vjetar puše, tak ću i ja ić.. Al opet, zar uvik?? Do kad ćemo se tak natezat??! JA znam da dolazi kraj priče, i jednom srest ćemo se ponovo, al sada s nama je gotovo.. I boli, iako ima nešt posebno kaj me veseli.. iz neznam kojeg razloga… Al ovaj put manje boli.. Kao da sam to očekivala.. Znala sam da će se tak nešt dogodit.. Negdi duboko u sebi sam to znala.. Iako možda nisam u to vjerovala, il jednostavno nisam željela vjerovat u to.. Al jbg, tak je moralo bit.. Moram ić dalje.. Kao i uvik, jer oluje kao ja ne prolaze.. Al neke stvari ne dolaze u obzir.. Mogu proć jednom, dvaput, pa čak po potrebi i triput, al ne više.. Ne mogu to dozvolit sebi.. Došla sam u velkom stilu, u velkom stilu ću i otić… Pa da me to stajalo mog kolko-tolko normalnog života.. neće me spriječit.. Ovaj put me niko neće spriječit.. Bez obzira bio tko uz mene il ne.. Zapravo, ne treba mi niko.. ja sam sama sebi dovoljna.. Pokušala sve sam da se promijenim… AL ponekad uspijem samo da oprostim, al to je već malo teže.. Ne može se mijenjat ono što da Bog.. I zato se učim da budem loša, i nek svi me rane.. Jer ja znam kak to vratit.. Mislim, depresija mi nije ništ strano… al, to je ono kaj me uopće ne privlači.. A sad, kom to smeta – nije me briga, nek se kidaju.. J Ja ne želim mislit na kraj, i želim bit ko zmaj.. Jer što se mora, mora se.. Neke stvari su teže, neke lakše.. I zato my way is hard way.. Što je tako- tako je.. Budi jak… hrabar,, kad trebaš.. U posljednje vrijeme sam sama sebi best frend.. I to me uopće ne je… Super mi je.. sam ja znam kaj mi se događa i zašt mi se događa.. ne mogu ja u njegove snove nezvana, na druge da se ljutim.. ne mogu nekom bit važnija od svih.. Ovo je moj život, i ja odgovaram za njega.. to je vjerojatno jedino za šta ću bit odgovorna.. Sada letim posljednji svoj let.. S raširenim krilima.. Želim preživit i ovo, ma kolko teško mi palo.. Ja znam da sam bolja.. ja sam najbolja.. A to šta je on po neznam koji put izabro nju, to me se ne tiče.. Ovog puta želim bit izvan tog.. Ne treba mi to.. Iako mi sve njegovo nedostaje.. Počinjem zaboravljat.. Nikad on neće bit neki izuzetak.. AL on.. on je ono što me pokretalo.. Kad mi sutra loše krene, kak ću bez njega?! Hm.. lako.. jednostavno idem dalje.. pogrešnog sam ljubila.. I zauvik mi se srušio svijet.. Al bez ikakvog razloga.. i to sve zbog jedne jedine poruke.. Koju čak ni ja nisam znala dešifrirat.. Al ne mogu dalje ni tren, srce u grudima da pukne bi htjelo.. Bio je previše njen.. Ovo je svijet stradanja.. I onda neki postaju pijanci bez nadanja… A to im ne treba.. Male laste s juga dolaze, a meni svejedno je.. One mi ljubav njegovu odnose.. Al kak mi je to mogo napravit opet??! Prvi put nisam htjela oprostit.. Nisam mogla.. Prebolila sam uz pjesmu, al oprostila nisam.. I sad neću ništa, jer više ništa ne znam.. Imo je godine da mi kaže sve, a sad mu dajem sekundu.. i ova svađa me sad ne pogađa.. ja sam uvik bila jaka i bit ću, iako u ovom gradu nemam nikoga.. Sam još uzimam vremena za sebe, želim jednostavno znat sve, da je barem mogu mrzit s razlogom.. Nije ona kriva kaj je glupa.. Nisam bila dovoljna dobra njemu, i sad me pustio da me boli.. Al nek za mene više ne pita.. i u moje rane nitko ne dira.. Ipak sam ja ta koja živi danas, bez sutra.. Neznam dal sam na početku il je kraj.. Al jbg, kad ću ak neću sad?! Samo da još nađem nekog ko će bit uz mene.. kad me svi odbace.. sam jedna osoba.. DA mogu njemu dokazat da mogu bez njega.. I kaj se ima pravit da nema ništa s tim??! Ja znam da sve što je jednom prođe kao po kazni vrati se.. al bolje je da prođe.. a s vremenom će još manje bolit.. Uvik se budim u hladnim rukama života, jer mi grijanje ne radi u sobi.. Al kad se jednom vrati, samo dođe da te sjeti.. I svakog jutra bit ću bolje nego sutra, a noći će bit presudne! I zato je bolje da se ja i on ne vidimo više nikad.. jebeš snove.. ja živim u sadašnjosti, a prošlost ću uvik čuvat negdi duboko u srce.. iako me često boljela.. I bilo bi bolje da nikad ništa nije bilo, i da sam sve prešutila one noći kad sam si srušila sve.. i nek mi se više ne vrača kad se s njom posvađa.. da mi ne naruši tišinu… Ja želim bit kralj izgubljenih stvari.. i nek moja vila ide, dok mi se srce ne prevari.. J
- 19:35 - Komentari (25) - Isprintaj - #

29.04.2008., utorak

Samo početak..

Odlučila sam otvorit novi blog.. al neko vrijeme neću otkrivat svoj identitet.. Jer bi se po navici, mogle nać osobe koje me kao obožavaju i onda bi kao igrom slučaja dospile na moj blog.. Nekad ću pisat o događajima iz mog svakidašnjeg života.. A nekad ću samo pejstat "priče" koje sam napisala davnih dana.. bang Nadam se da neće bit dosadno.. uz napomenu da sam plavusha.. smijeh
- 19:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Owaj je blog k'o i svaki drugi.. samo kaj je na puno načina drugačiji od drugih..bang I da naglasim da je svaka sličnost sa stvarnim događajima i likovina namjerna..sretan

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr
My Litlle blogach
ANA

O sebi samoj..

E pa.. tu se nema baš puno za pričat.. hehe, budući da ne želim otkrit identitet.. Al da napomenem da nemam 23 godine, već sam 23. rođena.. lol..yes